LIVNO.NET __Livanjski divlji konji // T h e _w i l d_ h o r s e s_ of_ Livno // ver. 3.0_2017
index :: // album :: 01 // 02 // 03 // 04 // 05 // 06 // 07 // 08 // 09 // 10 // video :: // art :: // kontakt :: // instagram :: // SSD Tester
Autor: Anto Bandov Naši ljepotani s Kruga Eto što ti je sudbina konjska. Prije tri-četri desetljeća naše očeve i djedove, otjerali su njihovi vlasnici u bespuća prostrane visoravni iznad pitoresnog grada Livna, od čijih su plodova i usjeva nekada i oni većinom živjeli. Ostali smo sami sebi prepušteni, zaboravljeni, odbačeni. Samo nas je majka priroda priglila. Nije pitala dali joj trebamo ili jadikovala da nas ne može prehraniti. Tako je započeo naš život na ovim prostorima. Po jednima smo divlji, po drugima imamo odlike pitomosti, dok mi mislimo, da smo samo konji u kojima obitava katkad surovi ali slobodarski duh sredine koja nas je prihvatila i oblikovala.
Vremena su prolazila. Rat ni ove prostore nije zaobišao. Preživjelo nas je samo nekoliko desetaka. Ali onda je sve pomalo krenulo nabolje. Brojni entuzijasti su u nama vidjeli svoje bližnje. Izronila je iz njih duboka plemenitost, koja se inače nama pripisiva. Pokrenuta je inicijativa za našu zakonsku zaštitu, koja je rezultirala uspjehom. Zimi nam pomažu u prehrani, pripremaju izradu novih lokvi i objekata za skladištenje hrane. Postavili su obavijesne ploče i prometne znakove. Obilaze nas ili jednostavno - vole nas. Katkad dopiru i neki drugi glasovi, koji smatraju da treba ići na veće odstojanje, jer je čovjek taj koji bi svojom bliskošću mogao ugroziti našu opstojnost.
Zaljubljenici fotografije nas ushićeno obilaze ili s distance oštrim okom upijaju i razgledavaju motive galerije stalnog postava. Umjesto naknade obećali su da će samo najljepše slike poslati u svijet. Upoznali smo i neke veleposlanike, prevoditelje nismo trebali, razgovarali smo samo pogledima. A oni su bili topli. Utiske će valjda jednog dana ponijeti u svoje domovine.
Utiske razvijamo kad smo sami, kad utihnu motori, bljeskalice, razgovori, a prevladaju stalni pratitelji, zvuci fijukanja vjetra, snježnih oluja ili samo odjek tišine širokih prostranstava u kojima obitavamo. Ako budete prolazili ovim krajevima, a slučajno se ne susretnemo, znajte da nas je naša majčica pozvala u svoj prelijepi cvat mirisnih livada, nepreglednih pašnjaka i uzvisine očaranog pogleda, našeg prekrasnog doma - visoravni Krug, pod obroncima planine Cincar. // 2015. P.S. Broj konja početkom srpnja 2015. iznosio je 418, od toga broja čak je 65 ovogodišnje ždrebadi.
index :: // album :: 01 // 02 // 03 // 04 // 05 // 06 // 07 // 08 // 09 // 10 // video :: // art :: // kontakt :: // instagram :: © ANTO BANDOV // All rights reserved / Sva prava pridržana // Nijedan dio ove web stranice ne smije biti objavljen ili reproduciran u bilo kojoj formi ili sredstvima, elektroničkim ili mehaničkim, uključujući fotokopiranje, snimanje, unošenje i slično bez prethodne pismene saglasnosti autora/fotografa. | ||
Ubijale
su nas bolesti, mrazovi, zime, a često i ljudi koji su svoju hladnoću nad nama
iskazivali. Gazili su nas po cesti, napadali grablježivci, ali opet, život
nas nije izdavao.
Na
glavnoj cesti prema sjeveru, katkad mi reguliramo promet. Zaustavljaju se automobili,
izlaze ljudi, znatiželjno nam se dive, slikaju nas. Kažu da ovako nešto
i ovolikom broju još nikad vidjeli nisu. Posebice iz dječijih očiju dopire
sjaj radoznalosti i oduševljenja. Kad ne poziramo, pogledi nas vode u daljinu
ili prema obližnjem pojilištu nakon kojeg se uputimo k novim bujnim
ispašama.